fbpx

Manastir vilinskog imena - DIVLJANA

Manastir vilinskog imena - DIVLJANA

Divljanski manastir, Manastir Divljana, a neki ga zovu Manastir Svetog velikomučenika Dimitrija je manastir Srpske pravoslavne crkve u Eparhiji niškoj, u selu Divljane, blizu Divljanskog jezera, na 5 kilometara južno od Bele Palanke u podnožju jugoistočnog dela Suve planine, na 450 mnv. Posvećen je Svetom velikomučeniku Dimitriju mirotočivom koji se slavi 8. novembra.

Zadužbina je braće Mrnjavčevića s kraja XIII veka.U manastiru je zabeležen veći broj antičkih spomenika iz IV veka, od kojih se mogu videti 2 kapitela. Oko 880. godine kada je otpočela nova hristijanizacija i obrazovanje novih episkopija.  Na osnovu materijalnih nalaza i povelje vizantijskog cara Vasilija II veruje se da je na istom mestu postojao ranohrišćanski objekat iz IX veka. i da je bio centar obnovljenog crkvenog života u srednjem Ponišavlju bio smešten upravo u ovom manastiru.

Manastir Svetog velikomučenika Dimitrija u Divljani, teriotorijalno pripada niškoj eparhiji, a administrativno opštini Bela Palanka. Nalazi se na pet kilometara jugozapadno od Bele Palanke, nedaleko od antičkog puta za Skoplje i Solun. Smešten je na 450 metara nadmorske visine u podnožju jugoistočnog dela Suve planine, podno Divne Gorice čije se šumovite padine spuštaju do manastirskih livada, sa kojih se pruža jedinstven pogled na Svrljiške planine i Šljivovički vrh.

Smatra se da naziv Divljana, ranije Divjana, najverovatnije potiče od vile Diviane.

Veruje se da je ovaj manastir stradao pre i posle Kosovskog boja, da je ponovo podignut 1395. U toku svoje istorije imao je i obrazovnu i zdravstvenu funkciju. Još 1578. godine putopisac Stefan Gerlah (nem. Stephan Gerlach) zapisao je da se u školi učilo čitanje, pisanje i pojanje slovenske liturgije. Preživeo je mnoge istorijske događaje: Krdžalijski pogrom u Ponišavlju 1796, paljenje u Prvom srpskom ustanku 1809. Godine 1873. je srušen pirg. Paljeni su konak i biblioteka 1876—77, a 1902. je srušen i naos, da bi se izgradio današnji objekat.

Po oslobođenju od Turaka 1878, došlo se na ideju o podizanju novog hrama, a njegov je temelj osvećen još iste godine. Novi hrama koji je osvećen 1902, a završen 1908. Autor novog hrama bio je arhitekta Milorad Ruvidić.

Za vreme Bugarske okupacije 1915—16, Bugari su opljačkali i oštetili manastir i tada je nestao stari zapis o boravku Svetog Save u manastiru i okolini.

Ovo svetilište je, kažu, prvobitno bilo metohija čuvene Lavre sv. Dimitrija u Solunu, a osnovao ga je, prema ispitivanju beogradskog mitropolita Mihaila, vojvoda Mrnjavčević, što znači da je nastalo pre Kosovskog boja. Njegov arhimadrit Agatangel, rođen na ostrvu Tinosu, koji je mnogo putovao i 1862. iz Pirgosa došao u Pirot, pored starog, trošnog konaka sagradio je nov i 1874. započeo gradnju crkve, ali je ona zbog izbijanja rata ostala nedovršena. Godine 1877. turski pljačkaši su spalili novi konak, pri čemu su, nažalost, izgorela i dva rukopisna pergamenta čuvana u biblioteci.

„U podu crkve otkrio sam fragment rimskog natpisa, a na drugom mestu su bila ugrađena dva mermerna reljefa s konjanicima... Pred portalom su ležala tri trupa stuba, duga po 2 m, i jedan stub za česmu, doneseni iz Pirota, a antički kapiteli, baze i blokovi doneseni su iz Bele Palanke da bi bili ugrađeni u novogradnju. Najvredniji posed prezaduženog manastira čine njegov čitluk, kupljen za 1400 dinara od kajmakama Hali-bega, i jedna vodenica sa tri žrvnja. Njegov zemljišni posed, koji prema knjigama obuhvata 300 hektara, sastoji se od 47 hektara oranica i livada, 2 hektara voćnjaka i vinograda, dok je sve ostalo pod šumom; opterećen je godišnjim porezom od 1000 dinara..." (Feliks Kanic, 1909. godina)

Posle oslobođenja i Oktobarske revolucije, iz Rusije je pobegao veliki broj ruskih monahinja, oficira i doktora i došao upravo u ovaj manastir. Oni su živopisali i uredili novi hram, te oko 1933. podigli zimsku crkvicu posvećenu svetom Serafimu Sarovskom čudotvorcu. Oni su u manastiru živeli sve do pred Drugi svetski rat, posle čega je ostalo samo sestrinstvo srpskih monahinja. Nakon rata, manastiru je oduzeta gotovo sva imovina.

Crkva Sv. velikomučenika Dimitrija obnovljena, a konak manastira je srušen i na njegovim temeljima je izgrađen novi, 2005. godine.

Nedaleko od manastira nalazi se hrast star više od 1.000 godina. Danas predstavlja pravu atrakciju za turiste.

divljana stara slika

 

Podeli ovu vest

07/12/2016 0 comment

Letopis Matice srpske je književni časopis koji u čitavom svetu najduže, a bez većih prekida izlazi još od 1824. godine. Deluje neobično i čudesno podatak da je takvu tekovinu stvorila upravo srpska kultura, tako često izložena prekidima razvojnih kontinuiteta. Pokrenut u Novom Sadu pod nazivom Serbska letopis, a štampan u Budimu, ...

25/03/2024 0 comment

Zeleni venac, koji je zauzimao prostor od Brankove, Lomine, Reljine,Prizrenske i Sremske ulice, bio je nekada prostrana ustajala duboka bara, kao ...

23/03/2024 0 comment

 Dobroseličku bogomolju pravio majstor Mitar pre 203 godine Kad se magistralom prođu Vodice na Zlatiboru, kod Borove glave valja skrenuti ...

05/03/2024 0 comment

Slika Paje Jovanovića "Odmor bašibozuka", nedavno kupljena na aukciji londonskog "Sotbija", od danas je, i biće tokom marta, izložena u Konaku ...

23/03/2024 0 comment

 Povodom manifestacije „Dani kraljice Jelene“ koja će se održati od 1. do 9. juna ove godine, juče je organizovana akcija sadnje jorgovana od ...

O Portalu

Portal koji promoviše Srbiju i njene vrednosti. Sve na jednom mestu, priča o Srbiji koju volimo, njenoj tradiciji, lepotama, ljudima i događajima.

Najnovije vesti