fbpx

Freska PLAVI ANĐEO - zasenjuje snagom i nadzemaljskom lepotom

Freska PLAVI ANĐEO - zasenjuje snagom i nadzemaljskom lepotom

Ko tebe nije video taj ne zna Sebe," zapisaće nesrećni pesnik Branko Miljković, zagledan u jednog anđela, nepoznatog svetu što je nesklon da oči podigne u mistične visine hrama, ka onoj tački, jedinoj osim ljudskog srca, na kojoj se odigrava velika tajna nebo-zemne istorije.

U zadužbini zlosrećnog kralja Dragutina Nemanjića u Arilju, anonimni živopisac je naslikao tog anđela kako gotovo nematerijalan lebdi visoko na zidu oltarske pregrade. Poznavaoci umetnosti i ikonografije već ocvalog monumentalnog stila svojstvenog poznom 13. veku, prepoznaće u tom vanredno lepom liku, zaogrnutom u eterično plavu tuniku svu od neba i svetla, arhanđela Gavrila donosioca blage vesti, odnosno onog arhanđela povlašćenog da i Devici Mariji, ali i vaskolikom svetu najavi začeće Hristovo. Jedan pogled na zid parnjak oltarske pregrade, tačnije na njegovu desnu stranu na kojoj se nalazi lik Bogomatere u tamnomodrom ogrtaču, nevino-zbunjen, uznemireno podignutih očiju ka božanskom glasniku, nedvosmisleno ukazuje posmatraču da pred sobom ima prizor Blagovesti.

Snaga i nadzemaljska lepota Gavrilova zasenjuju svaki drugi živopisani lik u ariljskom hramu, pa čak i idealizovane, čudesno privlačne u svom dostojanstvu, likove kraljeva Milutina i Dragutina, te kraljice Kataline – Dragutinove žene, sa već znamenitog ktitorskog portreta. Ni na jednoj drugoj fresci u Arilju neće se ponoviti tako čudesan spoj elementarne snage i lepote gotovo ušle u granice vizije. Kao da je živopisac, stojeći visoko na skeli ispred praznog zida, namah pred sobom imao živi model i nadahnut i zastrašen jednovremeno njegovom večnom, a bezvremenom lepotom, tu istu lepotu i snagu u jednom dahu pretočio u sliku.

Nema nikakve sumnje da je pored mileševskog Belog anđela, ariljski Plavi anđeo jedna od najlepših fresaka u ukupnom nasleđu srpskog srednjeg veka. Samo treba podići oči u mističnu visinu ariljskog hrama ili pogledati u svoje srce kako je to pred ovim Plavim Gavrilom učinio Branko Miljković zapisujući:

„Ovaj konkretni Anđeo, ostavljen sam sobom iznutra, da je u pustinji rekao bi: Šta će mi nada ako ne da sačuvam ovu pustinju. Da siđe sa zida, rekao bi: Ovo je predeo koji produžuje ljubav."

Autor:Tamara Ognjević,istoričar umetnosti

Podeli ovu vest

09/01/2014 0 comment

Na današnji dan 1856. godine, u Negotinu je rođen Stevan Stojanović Mokranjac, najznačajniji srpski kompozitor i centralna ličnost istorije srpske muzike. Ove godine se navršava 100 godina od njegove smrti. Stevan Stojanović (pravo prezime Stojanović), kompozitor i horovođa (Negotin, 9. I 1856 — Skoplje, 28. IX 1914). Prve kontakte sa muzikom ...

06/03/2024 0 comment

Svetska turistička organizacija Ujedinjenih nacija (UNWTO) je raspisala četvrti po redu Konkurs za izbor najboljeg turističkog sela u nameri da se ...

15/03/2024 0 comment

Hilandar je bio predmet posebne brige i pažnje svih Nemanjića, ali od svih njih, posle svetog Simeona i Svetog Save Hilandar je od Nemanjića (pored, ...

05/03/2024 0 comment

Slika Paje Jovanovića "Odmor bašibozuka", nedavno kupljena na aukciji londonskog "Sotbija", od danas je, i biće tokom marta, izložena u Konaku ...

17/03/2024 0 comment

Bele poklade su u poslednju nedelju, odnosno dan uoči početka Časnog posta, i tad se pojede nešto od belog mrsa. Otud i naziv bele ili sirne. Sve ...

O Portalu

Portal koji promoviše Srbiju i njene vrednosti. Sve na jednom mestu, priča o Srbiji koju volimo, njenoj tradiciji, lepotama, ljudima i događajima.

Najnovije vesti