Na današnji dan rođen je poznati pisac Ivo Andrić, jedini srpski i jugoslovenski nobelovac, čiji su romani i pripovetke obeležili epohu.

Andrić je studirao književnost i istoriju u Zagrebu, Beču, Krakovu i Gracu, gde je i doktorirao istoriju sa tezom "Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine". Bio je član Srpske akademije nauka i umetnosti.

U Prvom svetskom ratu hapšen je i interniran, a između dva svetska rata bio je ambasador Jugoslavije u Berlinu.

U mladosti je pisao pesme "Eks ponto", "Nemiri" i "Lirika".

Njegova najpoznatija dela su romani "Na Drini ćuprija", "Travnička hronika", "Gospođica", "Prokleta avlija" i "Omer-paša Latas" (nedovršen).

Andrić je napisao i niz sjajnih pripovedaka "Nemirna godina", "Žeđ", "Jelena, žena koje nema", "Znakovi", "Deca", "Kuća na osami", putopisi i skice "Staze, lica, predeli" i brojne druge.

Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1961. godine.

Koristeći narodna predanja, legende, istorijsku faktografiju, ali i bogatstvo mašte i osećanja sveta, Andrić je svojim delima podigao monumentalnu književnu građevinu.