fbpx

Stare priče iz Bačke Palanke

Stare priče iz Bačke Palanke

U Bačkoj Palanci između dva rata izlazila su tri lista i jedan časopis: "Straža" (kasnije "Jugoslovenska straža") i "Jugoslovenski list" na srpskom jeziku i Die Wacht na nemačkom jeziku. Svi ovi listovi donosili su vrlo interesantan materijal i, ustvari, bili palanačka seizmološka igla beležeći svaki, pa i najmanji događaj u mestu i okolini, šta više, i žur održan u privatnoj kući. Listovi su donosili podliske i pesme, a bilo je i polemičkih članaka.

U rubrici "Vesti" objavljivane su kratke lokalne vesti i komentari o zabavnim priredbama. Tako je zabeležen lep broj priredbi i čajanki koje je održala Srpska dobrotvorna ženska zadruga. Čistim prihodom Zadruga je odevala siromašnu decu. Saznajemo, takođe, da je Muzičko društvo priređivalo koncerte, podjednako negujući domaću i stranu muziku, čime je širilo muzičku kulturu. Prelistavajući ove listove nailazimo na članke u kojim ase žigošu ljudske mane, ali i ističe niz primera ličnog žrtvovanja za opšte dobro. Listovi su bili većim delom informativnog karaktera, ali su donosili i po koji zabavno poučni članak. U njima su sarađivali uglavnom učitelji.

I naše vreme često žigoše omladinu zbog raznih ekscesa u ponašanju, odevanju ili shvatanju slobode ličnosti. Prelistavajući stare dokumente i štampu, uverićemo se da je taj "problem" postojao i pre pedeset i više godina. Tako se 1926. jedana Palančanin "zgražavao" nad ponašanjem omladine u opštinskom parku u Novoj Palanci (proširenjem "Merkura" ovaj park je nestao), pa u interesu morala i reda traži da se u parku postavi jedan policajac.

Zbog toga je uputio molbu Opštinskom poglavarstvu u Novoj Palanci u kojoj, između ostalog, stoji: "U ponedeljak, 23. o.m. gospođica (potšišana) sa svojim kavaljerom, čija imena ovom prilikom neću da iznesem, ma da su zaslužili da se žigošu pred javnošću, ali to ne činim jedino zbog njihovih roditelja, sedeći na jednoj, na dosta zabačenom mestu, stojećoj klupi, počeli su se ljubiti, bez ikakvog obzira na prolaznike. Mi koji dolazimo u taj park radi razonode posle svoga rada, nismo željni prisustvovati tako bliskim i intimnim vezama. Pošto oni nemaju obraza moramo mi da napustimo park radi njih, da ne gledamo tu pokvarenost kod današnje omladine. Zato i upućujem ovu molbu na Poglavarstvo, da postavi redara, jer ćemo u protivnom doživeti i veća čuda."

Drugi se Palančanin opet ljuti na pozorižne režisere što dozvoljavaju glumcima da se mnogo puderišu, a u lokalnom listu "Straža" od 24. jula 1927. godine piše o poljupcima na bini: "Poljubac je značajna pojava u životu, pa prema tome ne treba ni dramatičar da ga zanemari. Samo ja bih želeo da se naši glumci i glumice ljube na bini, a da im pri tom puder ne pada na odelo. Pri 75% zagrljaja junak je u crnom salonskom odelu, te mu puder po odelu ostavlja bele fleke, tako da posle jednog strasnijeg zagrljaja izgleda kao vodeničar. Često sam padao u iskušenje, naročito kad ljubavnici šapuću na mesečini, da se nekako privučem i očetkam ljubavnika. Naše glumice s teškim bi se srcem odrekle pudera. A upotrebljavaju ga tako neštedimice, da prava bela kiša pada s njihovog lica na revere i ruke ljubavnika. Zbog toga predlažem da ljubavnik ima na sebi odelo u grao boji." Nije nam poznato da li je ova sugestija prihvaćena.

U to vreme Palančani su imali i drugih uzbuđenja. Tako su domaći fudbalski klubovi "PSK" i "Sloga" 29. avgusta 1926. godine organizovali veliki sportski dan uz učešće "internacionalne" grupe atletičara i rvača. Kakav je to bio doživljaj možemo da zaključimo iz plakata kojim je najavljivan program: "Najveća senzacija ! Živi leš, Ana Oblijan ostaje 30 minuta pod zemljom, zatrpana na dubini od 2 metra, Pozivaju se g.g. lekari i zainteresovana lica da pregledaju ovo živo sahranjivanje. Zatim čudo od snage. Dva Ford aftomobila ili dva najjača konja ne mogu rastaviti ruke atlete Ivarija. dalje, čovek pod autom, Ivari pušta preko sebe dva Ford aftomobila sa deset osoba - prvi put! Drugo čudo od snage pokazaće prilikom hrvanja sa bikom! Još neviđena atrakcija! Savijanje gvozdenih šipki i traverzni!" Naveli smo samo jedan deo "atrakcija" koje su navedene na plakatu. No i to je dovoljno da bismo shvatili kako su naši preci imali "žestoka" uzbuđenja.

Da li je zbog lepe Ane porušen Hotel "Dunav" ?

Još pre više od pola veka, Bačka Palanka je bila poznata turistima iz bliže i dalje okoline, ne samo zbog svog izvanrednog položaja na Dunavu u blizini Fruške gore, već i zbogmnogobrojnih ugostiteljskih objekata i čuvenih ciganskih kapela. Da bi privukli što više gostiju Palančani su se trudili da grad dobije što lepši izgled i da bude što uredniji. Tako je 1916. godine na inicijativu Dr. Borislava Uvalića uređena aleja sa drvoredom i klupama prem aDunavu. Iste godine iskopani su arteski bunari kod bivšeg Doma slepih, stare pošte i kod kafane "Zemljotres", današnje robne kuće "Izbor", a u 102 kuće je uveden vodovod.

U to vreme u Bačkoj Palanci su postojala čak četiri hotela, koji su imali, čak, i svoje omnibuse (vukli su ih konji) sa kojima su prevozili goste sa Dunava i železničke stanice. Pored Katoličke crkve (gde se nekad nalazila apoteka) bio je Hotel "Drer". Hotel "Kasina" nalazio se u sadašnjem Radničkom domu, a Hotel "Kruna" u dnašnjoj ulici Braće Ribnikara (bivša kartonaža Štamparije "Branko Bajić"). Najveći ugostiteljski objekat, ne samo u Bačkoj Palanci već i u okolini, bio je hotel "Dunav", koji je izlazio na dve ulice. Zauzimao je ugao ulice Žarka Zrenjanina i JA (današnji naziv ulica) i to počev od današnje zgrade političkih partija u ulici Žarka Zrenjanina, pa sve do bivše kuće dr. Dembica u ulici JA. To je bio, čak i za sadašnje pojmove, jako veliki ugostiteljski objekat, sa mnoštvom soba i apartmana za prenoćište, velikom i lepo uređenom baštom u kojoj je koncertirala muzika, sa uređenom kuglanom i tenis igralištem, sa jednom velikom i nekoliko manjih sala.Vlasnik Hotela je bio Jevrej, Pajter. Pošto je već bio ostario, prodao je Hotel trgovcu tekstilnom robom Erlemanu, koji je imao veliku tekstilnu radnju na mesu gde se danas nalazi prodavnica "Progres".

Ubrzo posle kupovine Hotela "Dunav", novi vlasnici su ga do temelja porušili, a inventar, materijal i plac prodali. Ne tako davno, nailazili su Palančani u nekim novosadskim lokalima na stolove na kojima je pisalo "Hotel "Dunav" Bačka Palanka". Postoje dve verzije o tome zašto je porušen Hotel "Dunav". Po jednoj: novi vlasnici su bili dva brata koji su se zaljubili u istu devojku Anu iz okoline Bača, izvanredne lepote. Ta lepotica nije htela da svoju lepotu i ljubav pokloni samo jednom bratu, već je simpatije i naklonost ispoljavala podjednako prema oba brata. Pošto ni jedan od braće nije hteo da popusti i Anu ustupi drugome, oni su se toliko posvađali i omrzli, da su ceo Hotel porušili i delili ciglu po ciglu. Navodno, ovu ljubomoru između braće potpirivali su ostali ugostitelji iz konkurentskih razloga.

Po drugoj verziji, novi vlasnik Hotela, veletrgovac Erleman, kupio je Hotel iz čisto špekulantskih razloga, sa namerom da ga odmah poruši. Naime, to je bilo neposredno posle prvog svetskog rata, kada je vladala velika potražnja za građevinskim materijalom, pa je on, rušeći Hotel i prodavajući građevinski materijal, navodno zaradio grdne pare. Šta je od toga istina, nije toliko bitno, koliko je neshvatljiva činjenica da su opštinski oci dozvolili da se jedan tako renomirani ugostiteljski objekat od opšteg značaja, zbog nečijeg ćefa ili usko sebičnih interesa, poruši.

Uspomena na Crnog Maksima

Kako je narod u ovom kraju vrlo miran i pošten, i kako su lična sigurnost i bezbednost na velikoj visini, teško je sada i zamisliti da je pre jednog veka hajdučije u ovom kraju bilo toliko da se bez testamenta nije kretalo ni na put. Naročito se, polovinom prošlog veka, svojom smelošću i drskošću isticao "Crni Maksim", o kome se i sada ispredaju mnoge priče. Maksim je napadao samo spahije i velike bogataše, a sirotinji je davao novac šakom i kapom, pa je zbog toga bio, čak, i popularan u širokim narodnim masama.Njegovi "podvizi" su vezani većimon za južnu Bačku, a u slučaju većih potrea sklanjao se preko, u Frušku goru.

U narodu o Crnom Maksimu postoji i sada mnogo priča, od kojih je naročito zanimljiva ona kako je na originalan način opljačkao grofa Koteka u Futogu. Jednog dana uputio je Maksim grofu pismo u kome je zatražio da mu grof u jednoj šumi ostavi pet hiljada forinti. Zaprepašćen, grof je odmah zatražio pomoć austrijskih vlasti te je jedan odred vojske odmah došao da čuva njega i njegovo imanje. Nije dugo potrajalo, a grof je dobio novo pismo. Maksim mu je javljao da će još iste nedelje lično doći po novac. Preporučuje mu da pripremi novac i drži ga kod sebe, inače može veliko zlo da mu se desi.

U dvorcu se znalo da će Maksim i po cenu života održati reč. Otuda je vest o njegovom o njegovom dolasku izazvala sveopštu pometnju. Straže su udvostručene, a stigla su i nova pojačanja. Sa nestrpljenjem i uzbuđenjem se čekalo da se vidi šta će biti.

Posle dva dana grof je dobio pismo od jednog spahije iz Srema, koji je javljao da će sa svojim sinom, poručnikom, doći u posetu grofu Koteku u Futog. Stari grof Kotek se ovome obradovao, nadajući se da će ga ova poseta malo razonoditi u tako teškim trenucima. Sutradan vojnici i oficiri, čuvari grofa, neobično su se začudili videvši da su se gosti zadržali u poseti svega desetak minuta, a onda seli u ekipaž i otišli. Još više su se zaprepastili kada se malo zatim pojavio stari grof kukajući sa balkona:"Odnese mi Maksim ne pet već deset hiljada forinti!".

Stvar se kasnije razjasnila: Maksim je sa jednim svojim drugom otišao u Srem na jedan spahiluk čiji je vlasnik bio odsutan. Maksim se upravniku imanja predstavio kao viši činovnik Ministarstva i nije mogao da se načudi što spahija, "njegov lični prijatelj", nije tu. Energična i lepa pojava Maksimova, oficirsko odelo njegovog pratioca i fijaker kojim su došli, ostavili su na upravnika snažan utisak. Zbog toga je činio sve da gostima ugodi.

Kada je Maksim zatražio, upravnik mu je doneo mastilo i spahijeske koverte sa grbom i Maksim je napisao pomenuto pismo Koteku. Pismo je jedan konjanik odmah odneo u Futog. Sutradan je upravnik stavio gostim ana raspolaganje najlepši ekipaž da bi se provozali po imanju. Maksim je umesto da se šeta produžio u Futog i njegov smeli plan je uspeo. Kočijašu je dao sto forinti i ovaj se vratio na imanje u uverenju da je zaista vozio visokog gospodina.Maksim je još dugo bio mnogima strah i trepet, dok se jednog dana, zbog izdaje, nije našao opkoljen vojskom. Živ nije hteo da se preda i sa krova jednog mlina kod Paraga pucao je sve dok je imao municije, a ond aje pokušao da se probije i pobegne, ali je pri tome ubijen.

Podeli ovu vest

16/02/2015 0 comment

Matica srpska u Novom Sadu obeležava 189. godišnjicu osnivanja tradicionalnom Svečanom sednicom na kojoj će biti održana beseda i uručena Zmajeva nagrada za poeziju. Besedu "Znamenja Drugog srpskog ustanka" održaće dr Radomir J. Popović, a Zmajevu nagradu za najbolju pesničku knjigu objavljenu na srpskom jeziku protekle godine primiće Gojko ...

15/04/2024 0 comment

Manifestacija koja se održava od 16. do 19. aprila u spomen na dva veoma bitna datuma iz istorije Beograda, na 16. april 878. godine kada se prvi put ...

15/04/2024 0 comment

Manastir Stara Pavlica nalazi se na stenovitom brežuljku desne obale reke Ibar u neposrednoj blizini Nove Pavlice. Prošlost ovog spomenika je malo ...

05/03/2024 0 comment

Slika Paje Jovanovića "Odmor bašibozuka", nedavno kupljena na aukciji londonskog "Sotbija", od danas je, i biće tokom marta, izložena u Konaku ...

18/04/2024 0 comment

Narodna nošnja u zlatiborskim selima je u pogledu osnovnih karakteristika veoma srodna sa nošnjama jugozapadne Srbije, koja zajedno sa nošnjom ...

O Portalu

Portal koji promoviše Srbiju i njene vrednosti. Sve na jednom mestu, priča o Srbiji koju volimo, njenoj tradiciji, lepotama, ljudima i događajima.

Najnovije vesti